Nekoliko ribiča zabacilo je udicu, turisti su škljocali fotoaparatima, a i galebovi su se poredali na stijenama u uvali Valdibori promatrajući skrivanje sunca iza otočića Velike Figarole. Tako je svake večeri. Ali nije tada prekrasan samo zalazak sunca nego i pogled na rovinjski stari grad, koji u smiraju dana, okupan posljednjim zrakama sunca, izgleda kao da je iznikao iz samog mora.

Smještaj u starom gradu zvuči odlično, ali ako dolazite automobilom, morate znati da se, sasvim opravdano, u strogi centar vozilom ne smije. Ali sve se to, pa i tegljenje prtljage, zaboravi kada vas u starom gradu dočeka jedan od mnogobrojnih u starom štihu uređenih boutique-hotela. Ako vam automobil nije prijeko potreban, nemojte se njime ni voziti. Većina hotela daje bicikl gostima u aranžmanu noćenja.

Tako ćete izbjeći i prometne gužve. Ujutro, kada izmilite iz sobe i pođete na rivu uskim vijugavim uličicama, popločenim sjajnim kamenom – koji je glancan postolama stoljećima, pa morate paziti da se ne poskliznete – ususret vam dolaze stotine turista koji razgledavaju rovinjske starine.

U Rovinju su i kante za otpatke, premda nove, u starinskom stilu, a kućama u pastelnim bojama, oku ugodnim, svojom se tendom prilagodio čak i naš najpoznatiji trgovački lanac. Šteta što su vrećice ostale iste. Lijepo je guštati u nekom od kafića uz obalu, u kojima, na primjer, macchiato stoji od 8 do 10 kuna i sok od 15 do 17, ali ako vam nije do pogleda na more, u jednom kafiću unutar staroga grada espresso možete popiti za nevjerojatne četiri kune. [opširnije]