Ako ste turist na odmoru iz snova na prelijepom poluotoku, okruženi zelenilom brežuljaka i plavetnilom mora, neminovno ćete poželjeti ponijeti nekakav suvenir. Bit će to neki predmet koji će vas još dugo podsjećati na Istru.

"Suvenira" kao u priči

Tu nastaje problem. Naime, istarski gradovi nude tone suvenira. Ali nisu to kažuni, mini boškarini, amfiteatri, glagoljična slova, iako se svega toga može ponegdje naći, nego oda vladavini plastike. Primjerice, u turistima vrlo privlačnim Ulici Sergijevaca i Kandlerovoj ulici u Puli prodavači nude kopije dresova svih viđenijih reprezentacija pa bi turist mogao pomisliti da je Didier Drogba simbol Istre. Ili ogrlice od imitacije jantara, iako se stvrdnutu smolu ipak povezuje s baltičkim zemljama.

Ako bi si netko želio kupiti komad tradicionalne istarske odjeće, mogao bi pomisliti da su šal od celuloze u duginim bojama nosile nonice dok su obrađivale škrtu črljenicu. Najjednostavnije rečeno, u turističkim središtima zavladao je zakon tržišta. Plastika se prodaje gotovo u bescjenje, a za kvalitetu ručno izrađenih suvenira, koje se ponegdje može kupiti u obalnim gradovima i na sajmovima u unutrašnjosti, ipak treba izdvojiti pristojan iznos. Priznala je to i ravnateljica Turističke zajednice Pula Sanja Cinkopan.

- Ne možemo mi zabraniti nekome da prodaje što mu je volja. Ručni rad košta pa se događa da neki odustanu od prodaje jer nemaju zarade rekla nam je. U TZ-u nastoje turiste educirati pa su svojedobno sufinancirali tiskanje letka "Što nije suvenir". Tu se, međutim, krije zamka. Moramo biti i oprezni jer ne možete graditi imidž ne nečemu što ne valja smatra S. Cinkopan. Novi dizajn TZ-a, prema većinskom mišljenju izvrstan, možda bi, barem u Puli, mogao promijeniti suvenirski odnos snaga. [opširnije]