|
Pulskim danima eseja pokrenuli smo, i učinili je tradicionalnom, jednu međunarodnu književnu manifestaciju u Puli koju, iz posebne literarne i književničke vizure, shvaćamo i kao grad-esej. Od početka na našemu skupu zagovaramo estetsku, poetičku, generacijsku i inu otvorenost i šarolikost sudionikâ koje pozivamo nastupiti.
Prepoznatljiva je dvodijelnost skupa; naime, jedna sesija uvijek je posvećena esejističkoj obradbi ogleda kao književne forme, žanra, oblika... (ogled o eseju), a druga se esejistički tiče određene teme. Najširi je okvir humanistika, posebice književnost i umjetnost, kako u izboru tako i u tretmanu tj. načinu pristupa izabranoj godišnjoj temi. Tako su nastupni Pulski dani eseja kulturološki obrađivali globalizaciju i identitet, drugi grad kao esej, a na ovogodišnjima esejistički „čitamo“ proturječnu Europu kao našu sutrašnjicu i sudbinu. Sve tekstove potom objavljuje
„Nova Istra“.
Esej na osobit način “pomiruje” literaturu i znanost, refleksivnost i neograničenu maštovitost; slobodan u izboru sadržaja, nije ni kritika ni feljton, ni rasprava ni članak, naime složeniji je od njih. “Gospodski” je i gotovo prevladavajući oblik suvremene književnosti. Citirajući Tina Ujevića, esej je „kurziv književnosti“, a vjerojatno i na posebno prilagodljiv način – književni žanr budućnosti. |
|
