|
4. PULSKI DANI
ESEJA - 20. i 21. listopada 2006. |
|
|
Pulskim danima eseja pokrenuli smo, i učinili je tradicionalnom, jednu međunarodnu književnu manifestaciju u Puli koju, iz posebne
literarne i književničke vizure, shvaćamo i kao grad-esej. Od početka na našemu skupu zagovaramo estetsku, poetičku, generacijsku i inu otvorenost i šarolikost sudionikâ koje pozivamo nastupiti.
Do ove je godine bila prepoznatljiva programska dvodijelnost skupa; naime, jedna je sesija bila posvećivana esejističkoj obradbi ogleda kao književne forme, žanra, oblika... (ogled o eseju), a druga se esejistički sustavnije ticala određene teme. Okvir je uvijek bio humanistika u najširemu smislu, posebice književnost i umjetnost, kako u izboru tako i u načinu pristupa izabranoj godišnjoj temi. Tako su nastupni Pulski dani eseja 2003. kulturološki obradili globalizaciju i identitet, sljedeće godine u središtu je bio grad kao esej, lani smo pak "čitali" Europu kao našu, iako proturječnu, prošlost, sadašnjost i zacijelo sutrašnjicu. Ove godine koncept je donekle izmijenjen, zbog predaha, dakle izbjegavanja zamora u esejističkoj obradbi ogleda, no i radi nove živosti koju će zacijelo donijeti dvodnevno esejiziranje na temu:
LJUBAV I MRŽNJA.
Esej na osobit način “pomiruje” literaturu i znanost, refleksivnost i neograničenu maštovitost; slobodan u izboru sadržaja, nije ni kritika ni feljton, ni rasprava ni članak, naime složeniji je od njih. “Gospodski” je i gotovo prevladavajući oblik suvremene književnosti. Citirajući Tina Ujevića, esej je „kurziv književnosti“, a vjerojatno i na posebno prilagodljiv način – književni žanr budućnosti.
|
|
|
|
|
|
