------------------------
HELENA SABLIĆ TOMIĆ, rođena je 18. kolovoza 1968. godine u Osijeku. Zaposlena je na Filozofskom fakultetu u Osijeku gdje predaje Novu hrvatsku književnost. 
Objavila je sljedeće knjige: „Montaža citatnih atrakcija – quorumova kratka priča“ (1998.); „Intimno i javno – ogledi o suvremenoj autobiografskoj prozi“ (2002.); „Slavonski tekst hrvatske književnosti“ (2003., u suautorstvu s Goranom Remom);“Gola u snu – o ženskom književnom identitetu“ (2005.). 
Priredila je knjigu intimističkih zapisa „Nebo nad Osijekom“ (2003.) i knjige: Franjo pl. Ciraki – „Bilježke / Zapisci“ (2004.), „Slavonska krv – izbor iz djela Josipa i Ivana Kozarca“ (2005.). S Goranom Remom priredila je „Osječku čitanku – Sretne Ulice“ (2000.) i „Đakovačku čitanku – Put nebeski“ (2000.). U uredništvu je časopisa „Kolo“. Piše kritiku u „Vjesniku“.
----------------------------------
Sažetak
Propitat će se ovim esejističkim radom hrvatska prozna produkcija gledana kroz naočale suodnosa ljubavi i mržnje kao arhetipski zadanih suprotnosti. Upravo je on tijekom različitih poetičkih razdoblja bio recepcijski prepoznat kao pokretačka energija mnogih proznih tekstova. 
Čini se, naime, kako suvremeni autori poput Krešimira Pintarića, Romana Simića, Ivice Prtenjače i Marinka Koščeca u svojim romanima i zbirkama priča rehabilitiraju nov tip iskazivanja osjećajnosti, nov način narativne obrade uvjetovanosti/neuvjetovanosti ova dva, gotovo frazeološki zadana, pojma. Također će se nastojati ogledom razotkriti što čine suvremene hrvatske autorice (Irena Vrkljan, Julijana Matanović, Vedrana Rudan, Marija Paprašarovski, Jelena Čarija) u sličnim diskurzivnim situacijama.
----------------------------------