Sudionici 1. PULSKIH DANA ESEJA o sebi:
Ivan Jurin Bošković rođen je 22. listopada 1953. u Sinju. Osnovnu školu završio u rodnoj Gali i Hanu, gimnaziju u Sinju, a Filozofski fakultet, studij književnosti i filozofije, u Zagrebu 1976. Napisao velik broj tekstova kritičke, esejističke i znanstvene naravi. Objavljivao u svim časopisima u Hrvatskoj i bivšoj državi te objavio tri knjige književnih kritika i eseja: Prozna vremena, Iskustvo drugog i Lica i obrasci. Dobitnik je Nagrade “Julije Benešić” za književnu kritiku te Nagrade “Antun Gustav Matoš”. Radi kao profesor na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu. Član je Društva hrvatskih književnika.
Luciano Dobrilovic nasce nel 1977 a Trieste da genitori istriani. Nella città nattia, dove tuttora vive, ha svolto tutti i suoi studi, fino al conseguimento, nel 2002, della laurea in Lettere moderne: ha discusso una tesi in Filmologia dal titolo “Il cinema croato degli anni ‘90”, studio finora completamente inedito per l’argomento trattato, in attesa di pubblicazione.
Come poeta, critico letterario e cinematografico collabora dal 1998 alla “Battana”, rivista culturale edita a Fiume.
Come ricercatore, ha collaborato per alcuni anni alla Facoltà di Filosofia di Pola.
Attualmente sta frequentando un corso di specializzazione post-laurea finanziato dall’Unione Europea.
Nedjeljko Fabrio – pripovjedač, dramatičar, esejist, glazbeni kritičar i prevoditelj – rođen je u Splitu 14. studenoga 1937. Osnovnu je školu pohađao u Splitu i Rijeci, gimnaziju u Rijeci, a studij hrvatskoga jezika i talijanistike diplomirao je 1961. na zagrebačkome Filozofskom fakultetu.
Radio je prvo kao predavač u Centru za kulturu riječkoga Narodnog sveučilišta, potom kao urednik i tajnik “Riječke revije”, dramaturg Narodnoga kazališta Ivana Zajca te, prisilno preselivši 1972. u Zagreb, kao urednik u Dramskome programu HTV-a. Danas je profesor na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Pokrenuo je i bio glavni urednik književnog mjesečnika “Kamov” (1970-71.), u tri mandata predsjedavao Društvu hrvatskih književnika (1989-95.) i bio potpredsjednikom Matice hrvatske. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Književničku karijeru otpočeo je pjesmama i novelama, te nastavio esejima, dramama i romanima. Dosad je objavio četiri novelističke zbirke (Partite za prozu, 1966., Labilni položaj, 1969., Lavlja usta, 1978. i Izabrane pripovijetke, 1990.), šest drama (Reformatori, 1967., Admiral Kristof Kolumbo, 1968., Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara?, 1969., Meštar, 1970., Kralj je pospan, 1971., Magnificat, 1978.) te četiri romana: Vježbanje života (1985.), Berenikina kosa (1989.), Smrt Vronskog (1994.) i Triemeron (2002.). Tri su romana dramatizirana i izvedena – Vježbanje života 1989. i Smrt Vronskoga 1995. na pozornici riječkoga Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, a Berenikina kosa na sceni HNK-a u Zagrebu 1995.
Piše i objavljuje kazališne i književne eseje (Odora Talije, 1963., Štavljenje štiva, 1977., Kazalištarije, 1987., Koncert za pero i život, 1997. i Ruža vjetrova, 2003.), te glazbene kritike (Maestro i njegov šegrt, 1997.).
S talijanskoga je preveo djela C. Goldonija, L. Pirandella, L. Fiorentina, A. Moravije, P. Chiare, S. Slatapera i drugih, a kao rezultat bavljenja talijanskim književnim temama objavio je knjigu Apeninskih eseja (1969.) te sastavio dvosveščanu antologiju talijanske pripovijetke 1945-80. Posljednji dio puta (1984.), za koju je 1984. dobio nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Za svoj književni rad više je puta nagrađivan: 1985. za roman Vježbanje života Nagradom Željezare Sisak i Nagradom Vladimir Nazor, 1989. za roman Berenikina kosa Nagradom Fonda Miroslav Krleža i Nagradom Ksaver Šandor Gjalski, a dobitnik je i međunarodne nagrade Bethlen Gábor Alapítvány (Budimpešta) za 1993... te Herderove nagrade (Hamburg) za 2002. godinu... (Bilješka o autoru, uz neznatne pokrate i ažurirane nadopune, preuzeta iz romana “Triemeron”, Zagreb 2002., B.B.)
Anđela Jeličić – po svršetku studija teologije u Rijeci, upisala poslijediplomski studij na Papinskom Biblijskom institutu u Rimu, gdje privodi kraju magisterij. Dio programa postdiplomskog studija odradila je u Jeruzalemu, na Hebrejskom sveučilištu. Osobito je zanima znanstveni pristup Svetome pismu – s pomoću povijesti, arheologije, egzegeze, filologije... Radi na Teologiji u Rijeci, kao suradnica na Katedri biblijskih znanosti, i predaje vjeronauk u pazinskoj gimnaziji “Juraj Dobrila”.
Roman Karlović (Rijeka, 1976.), pisac, kritičar i prevoditelj. Objavio je knjigu eseja o književnosti Androgin se vraća kući i zbirku pjesama Koncert u Disneylandu. U pripremi je njegova knjiga Postmoderni projekt: politike postliberalnog doba.
Daniel Načinović – Rođen 1952. godine u Labinu. Diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Puli. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pjesnik i pripovjedač, prevoditelj i novinar. Profesionalni književnik, samostalni umjetnik. Član Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog novinarskog društva i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Predsjednik Istarskog ogranka DHK.
Knjige pjesama: “Tu i tamo nedjelja” (Pula, 1976.) , “Libar od vrimena” (Rijeka/Pazin, 1984.), “Jadranske pjesme” (Pula, 1984.), “Čovik na tin svitu” (Pula, 1990.), “Što ima stolar pod jastukom” (Pazin, 1992.), “Elohim” (Pazin, 1995.), “Rhapsody in CA” (Labin, 2000.), “Ur” (Pula, 2002.), “Jingle Joyce” (Rijeka, 2003.). Proza: “Obale, masline i trgovi” (priče, dva izdanja – Pula, 1980./ 1999.). Knjige za djecu: “Poluotok snova” (Pula, 1983.) “Moj tata brodograditelj” (Pula, 1986.), “Čarobna harmonika” (Pazin, 1995.), “Jadao se jedan mačak” (Pazin, 1996.), “Burrra” (Buzet, 1997.), “Una, povedi i mene” (Pula, 1998.) “Belarmin, nebeski jahač” (Šibenik, 2001.), “Sretan Božić, Sybil” (Zagreb, 2001.) i dr.
Autor esejâ u fotomonografijama “Pula sa starih razglednica” (Pula/Zagreb, 1988.), “Istra, terra magica” (Zagreb, 1993.), “Rovinj” (Rovinj, 1998.) “Pula” (Pula, 2000.), “Istra, veliko srce Jadrana” (Pula, 2000.). Priređivač knjige “Priče iz Istre”, izbora iz djela hrvatskih pripovjedača XX. stoljeća (Pula, 1999.). Pisac mnogih tekstova za zabavnu glazbu. Zastupljen u nekoliko poetsko-grafičkih mapa.
Prevodio talijanske i slovenske pjesnike iz Trsta. Na talijanski preveo širi izbor poezije Antuna Branka Šimića (“Stupore nel mondo”). Zastupljen u više antologija i književnih pregleda. Dobitnik književnih nagrada, među kojima: “Ivana Brlić Mažuranić”, Nagrada Grada Pule, Pasionska baština, “Bernardin Splićanin”, “Histria”, “Drago Gervais”, Nagrada za životno djelo (afirmacija labinske cakavice) Grada Labina, te Porin 2003.
Živi u Puli.
Iztok Osojnik – poet, fiction writer, essayist, translator, artist, tour director, mountain climber. Born on July 27, 1951 in Ljubljana, Slovenia. Graduated in Comparative Literature from the University of Ljubljana (1977). Postgraduate studies at Osaka Gaidai University (1980-82). At present Director of the International literary festival Vilenica. Published 18 books of poetry and 3 novels. He also publishes essays on literature, anthropology, and philosophy. In last years an autobiographical novel The Story of Mr. Pirjevec and Me, and three books of poetry Darkness of July (2002), Once upon a time there was America (2003) and From the New World (2003) were published. He translated (poetry) from Chinese, English, Spanish and Croatian. His poems were published in English, Chinese, Croatian, French, Italian, Hungarian, Hebrew, Macedonian, Malay, Lithuanian, Polish, Portuguese, Romanian and German. Three books of poetry in English: Alluminations (City Gallery of Arts of Ljubljana) and a collection of poetry And Some Things Happen for the First Time (Modry Peter, Canada 2001) and Mister Today (Jacaranda Press, 2003) and two chap books (Miscellany Poetry, UT). For his work he was awarded with Jenko (1997 – the best book of poetry award), Veronika (1998 – the poetry book of the year), Župančič (1992 – the town of Ljubljana), and Italian Friuli Poetry Award (2002) awards. In 2000 he was the fellow of Cambridge Seminar on Contemporary English Writers. And in 2001 the fellow of Goethe Institut in Berlin.
Žarko Paić (1958.; pjesnik, filozof, esejist i kritičar) – viši predavač estetike, sociologije kulture i sociologije mode na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Glavni urednik časopisa za književnost, umjetnost i znanost “Tvrđa”, zamjenik glavnoga urednika časopisa “Europski glasnik” i vanjski urednik u nakladničkoj kući ‘Henacom’ iz Zagreba. Član je Hrvatskoga društva pisaca, Hrvatskoga centra PEN kluba i Udruge za promicanje filozofije. Objavio sljedeće knjige filozofsko-socioloških i književnih eseja: Njihalo na kraju stoljeća (Biblioteka III. programa Hrvatskoga radija, Zagreb 1993.), Postmoderna igra svijeta (Durieux, Zagreb 1996.), Gotski križ (Ceres, Zagreb 1997.) i Idoli, nakaze i suze (Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 2000.).
Janko Rožič, rodil se je 26. septembra 1959. na Jesenicah. Mladost je preživel v Zgornjih Gorjah pri Bledu. Po diplomi na Fakulteti za arhitekturo v Ljubljani, je 8 let delal na fakulteti kot asistent raziskovalec. Od 1994. deluje kot samostojni kulturni delavec. Že na fakulteti je odprl prostor za odprti krog sodelavcev, v katerem so poglobili teorijo in prakso arhitekturnega delovanja. Skozi najnovejša spoznanja znanosti in najstarejše uvide filozofije, umetnosti in gradnje so razširili polje arhitekturnega jezika. S slikarji, kiparji in umetnostnimi zgodovinarji povezani v KUD “Sestava” so v desetih letih uspeli ohraniti in temeljito preobraziti stari avstroogrski vojaški zapor v mladinski hotel “Celica” na Metelkovi v Ljubljani. Sodeluje v uredništvu literarnega in filozofskega časopisa “Apokalipsa”, revije za preboj v živo kulturo. Piše in objavlja eseje, v katerih povezuje doslej prevečkrat ločevana področja umetnosti in znanosti, estetike in etike, prostora in prostosti...
Ljubomir Stefanović (1950.), književnik, prevoditelj, kritičar, esejist, urednik. Objavio je pet knjiga poezije i preveo šest knjiga (sa slovenskog i talijanskog); prevođen je na talijanski, engleski, slovenski i makedonski, a zastupljen je u nizu recentnih antologija i izbora hrvatskoga pjesništva (Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća, Skupljena baština, Moreplovi, Strast razlike, tamni zvuk praznine, itd.) kao i publikacijama Westeast (Rijeka, Kranj, Zagreb); sudjelovao na mnogim izložbama (konkretne i vizualne poezije) u inozemstvu (Škofja Loka, Kranj, Beograd, Novi Sad, Sarajevo, Subotica, Amsterdam) i Hrvatskoj (Rijeka, Zagreb). Autor je (zajedno s akademskim kiparom Zvonimirom Kamenarom i umjetničkim fotografom Rankom Dokmanovićem) projekta/izložbe Zlatno doba (Mali salon, Rijeka 1982). Jedan je od koautora mape Ples smrti (Rijeka 1997.). Piše i scenarije za dokumentarne filmove (npr. Katedrala Svetog Vida, 1994.)
Uređivao je nekoliko časopisa: Dometi (Rijeka, 1974-80., 1987-93.), Istra (Pula, 1984-89.), Quorum (Zagreb, 1984-88.); Književna Rijeka (1996.-2000.); pokreće 2001. i otad uređuje časopis Novi KAMOV (Rijeka); bio je jedan od urednika Biblioteke Quorum; uredio je dosad (primjerice, u ICR-u: Biblioteka Dometi, velika i mala edicija, Biblioteka Fluminesia, edicija proze, itd.) više od tri stotine knjiga.
Član je DHK. Živi (i radi) u Rijeci.
Zdravko Zima rodio se 1948. u Malinskoj na otoku Krku. Najveći dio svog radnog vijeka proveo je u “Vjesniku” (1979-1992). Književne kritike, feljtone, oglede, komentare i druge radove objavljivao je u najvažnijim hrvatskim listovima i časopisima (“Vjesnik”, “Start”, “15 dana”, “Vijenac”, “Feral Tribune”, “Republika”, “Kolo”, “Forum”, “Quorum”, “Mogućnosti”). Godine 1993. i 1994. bio je urednik kulturne rubrike u tjedniku “Danas”, a 1995. godine radio je kao savjetnik za nakladničku djelatnost u Ministarstvu kulture. Uređivao je također časopise “The Bridge”, “Lettre Internationale” i “Cicero”. Sada je kolumnist i književni kritičar riječkog “Novog lista”.
Kritičkim i esejističkim radovima zastupljen je u više zbornika i antologija na hrvatskom i stranim jezicima. Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog centra PEN-kluba. Objavio je knjige: “Noćna strana uma”, kritike i eseji (1990.); “Zvjezdana prašina”, književni portreti (1992.); “Zagreb je kriv za sve”, ogledi iz provincije (1993.); “Purgeri u purgatoriju”, feljtoni (1995.); “Porok pisanja”, književni portreti (2000.); “Zimsko ljetovanje”, ogledi & kronike (2001.); “Močvara”, feljtoni & kartoni (2002.); “Prikazi, prikaze”, kritike i eseji (2003.). Za knjigu “Zagreb je kriv za sve” dobio je nagradu magazina ‘Gratis’, a za knjigu “Porok pisanja” Nagradu “Julije Benešić”.
Boris Biletić rođen je 22. ožujka 1957. u Puli. Po svršenoj gimnaziji i Pedagoškoj akademiji u rodnome gradu, diplomirao i magistrirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Živi u Rovinju gdje je voditelj Gradske knjižnice Matije Vlačića Ilirika.
Osim poezije, u brojnoj domaćoj i stranoj periodici od druge polovine 70-ih XX. st. objavljivao kritike, oglede, studije i prijevode. Poezija mu je izvođena na Trećem programu Hrvatskoga radija – Poezija naglas. Zastupljen u nekoliko domaćih i stranih antologija hrvatskoga pjesništva. Pojedine pjesme ili ciklusi prevedeni su mu na petnaestak jezika. Pokretač i od osnutka (1996.) glavni i odgovorni urednik pulskoga časopisa za književnost, kulturološke i društvene teme “Nova Istra”. Član Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga centra P.E.N.-a itd. Godine 1997. gost-književnik međunarodne Zagrebačke slavističke škole. Dobitnik književnih nagrada: “Mlada Struga” (1984.), “Tin Ujević” (1997.) i austrijske zaklade “KulturKontakt” (2002.).
Objavio: Bartuljska jabuka (ogledi o književnom djelu Zvane Črnje), Buzet 2001., Glasi književne Istre (studije, ogledi, kritike o suvremenoj hrvatskoj književnosti u Istri), Pula 2002., I ča i što i kaj (panorama suvremene hrvatskoistarske lirike), Pula 1997., Maški vrisok (Muški vrisak; pjesme u mak. prepjevu), Skopje 1985., Oblik za dušu (haiku pjesme), Buzet 1999., Pjena brzih oblaka (pjesme), Pula 1990., Primorski nokturno (pjesme), Pula 1986., Radovi na nekropoli (pjesme), Zagreb 1996., Zublja šutnje (pjesme), Pula 1983. i dr.
PULSKI DANI
ESEJA
