Vijesti iz Pule i Istre

Motovunski kamperi navikli su na prljavštinu, hladne tuševe, ledene noći i (pre)vruće dane. Pljusku, koji je sinoć doslovno potopio kamp, dok su se niz obližnje brdo slijevali nepregledni potoci kiše, ipak se nisu nadali. Do grla u blatu, s raskvašenim novcem i putovnicama u džepovima, cijelu večer iznosili su vodu iz svojih šatora.

– Dajte još plastike! – zapomagali su, dok su festivalski volonteri dovlačili tuljce crnih vreća za smeće koje su kamperi potom prekrajali u improvizirane kabanice. Oni spretniji omotali su se ljepljivim trakama, pretvorivši ružne vreće u zabavne modne komade. Najhrabriji su plesali po kiši.

– Kakvo je stanje u kampu? – pitali su organizatori voki-tokijem.

– Slikovito – odgovorila je voditeljica kampa.

Apokaliptični prizor u podnožju brda zaista je bio slikovit. Izgledao je kao, da citiramo jednog kampera, “mješavina ratnog logora i Glastonburyja”. Na samom ulazu u kamp sreli smo djevojke nogu umotanih u vreće za smeće. Blatne sandale nosile su u rukama.

– Drukčije se nismo mogle iskopati iz kampa. Na papučama se skupljalo po tri sloja blata, bile su tako teške da na kraju nisam mogla podizati noge. Sad sam sve to otuširala, obula vreće i nekako se iskopala iz kampa. Uopće ne znam kako ću natrag do šatora – smijala se jedna od njih. Bez obzira na potop, krenula je na brdo, na noćnu projekciju filma Montyja Pythona.


(opširnije u Večernjem listu)